ganđakoan
listopad 24th, 2008- Na koj broj se javljaš?
- Ovaj.
- Se može šta sutra navečer?
- Vjerojatno.
- Pesto?
- Kolko daš tolko dobiš.
- Jin i jang jebote.
- …
- Da ti večeras uletim s jinom?
- Na koj broj se javljaš?
- Ovaj.
- Se može šta sutra navečer?
- Vjerojatno.
- Pesto?
- Kolko daš tolko dobiš.
- Jin i jang jebote.
- …
- Da ti večeras uletim s jinom?
Oduvek sam patio od meteopatije. Kako vani pada tlak i okreće na jebeni jugozapadnjak, tako ja tonem u komu, sklapaju mi se oči, fata me slabost nervoza i zlovolja opičenito. Imam filing da marihuanarske navike ili doprinose boljoj percepciji ovih simptoma meteopatnje, ili čak te simptome pospješuju. Čitaj dalje »
Duvate li u javnim prostorima? Sjedimo neku večer tako u Birtiji, srčemo pive i gemište, te standardno kenjamo kako starimo i kako je sve u kurcu, kad odjednom skužim da Nana kida rizlu a da je na stolu već srolan komadić tramvajske karte. Fata me lagahna paranoja, osvrćem se, iako nije da se u Birtiji nije znalo i prije zapalit. Čitaj dalje »
Čuo sam za istoimeni rege bend, ali za ratne operacije u šumi biljaka konoplje od deset stopa — ne. Al vidi vraga, izgleda da se upravo u takvom okruženju vodi rat u Afganistanu. MSNBC prenosi vijest o kanadskim trupama koje love Talibane po marihuanskim šumama. Čitaj dalje »
Papirić u džepu na kojem piše da se mora javiti danas. Koji je danas dan? Kaže petak. Da, danas. Gleda u taj papirić, razmišlja, što mu je to trebalo. Izgužvani papirić leži u savinutoj uredskoj žutoj koverti već tjedan dana na dnu džepa. Pipa ga dok se vozi u autobusu. Miluje ga dok gleda onu curu s dvije ruže kako se tupo klati naslonjena na autobusnu šipku, onu u sredini, gdje je mjesto za majke s djecom. Miluje papirić i primjećuje kako mu djevojka, prije djevojčica, dok se dvije ruže klate u ruci, kao neki neplanirani teret, upućuje nježan pogled. Nemiran je, zbog pogleda, nastoji ne razmišljati o papiriću u žutoj koverti. Žuta koverta krije banalnost. Sročena je na pelir papiru uobičajenom za sudske spise.
Jednom smo tako Nana i ja, đuskajući po nekom osrednjem muščkom festivalu, odlučili potražit za kupit duvke. Muvamo se mi tako, njuškamo noćni zrak u potrazi za poznatim miomirisom, zastajkujemo kod grupica koje nam djeluju prijazno-hašišarski, al sve uzalud. Čitaj dalje »
naime:
kontrola umova neophodna je inače ne bi opstalo ovo njihovo zapadnjačko-potrošačko društvo
duvanje može biti u nekim slučajevima i bijeg od stvarnosti(problema),
zabava, razonoda, itd, itd…
No iz osobnog iskustva i kroz razmjenu mišljenja s drugim konzumentima
zaključujem da je između ostalog i lijek za dušu, kreativnog, antistresnog i kontemplacijskog učinka, pomaže ti da vidiš Big picture, te da se distanciraš od mase, serviranih obrazaca ponašanja, kratko rečeno da ne budeš SHEEPLE
ova naša biljka sredstvo je koje sprječava pranje mozga
zato ju toliko žele istrijebit
U ovoj zemlji, zna se, sve je moguće, pa tako i da čovjek koji je spjevao himnu marihuani propjeva u kampanji pod nazivom “Probaj sve, samo drogu ne”. Čovjek je Shorty, a kampanja je predizborna svinjarija HDZ-a u kojoj se potpuno krivo tvrdi da SDP želi legalizirati “drogu”, iako su ovi dosad govorili samo o dekriminalizaciji gandže.
Tako se vinkovački reper od hvalospjeva grasu prešalto u izvikivanje hadezeovskih predizbornih parola tipa “droga je zlo” kojima je cilj, kako je to neko fino sročio, da stvore lažnog neprijatelja (marihuanare) i onda se predstave kao “spasioci”. U spašavanju hrvatske dječice od napasti mariđuane sada im se eto pridružio i ovaj koji je istu donedavno reklamiro kao zdraviju alternativu politici.