Komparativno marihuanarstvo 2
Upoznao sam nekidan Paula, Irca, koji je do Lijepe naše doletio s vrećicom prvorazrednog skanka u čarapi. Zasjeli mi tako, Paul rola 1 za drugim, pijemo crno vino i komentiramo kako ima ljudi koji vole uz duvku popit pivo ali kako nema bolje kombinacije od ganđe i vina crnog, bar što se tiče harmonije okusa, ono mmm. I krenule hašišarske priče, pa jel ga bilo frka preći preko grane (kaže nije), pa kolko šta košta ovdje i tamo. Ispostavilo se da Irci plaćaju 300 do 350 eura za 28g prema naših 50ak eura za 50, u normalnoj situaciji, našto se čovjek blago išokirao ali sam ga išao tješit da je ovo njegovo sigurno duplo jače te da ne bere brigu ko što ni mi kad nam se ne da ne beremo sjemenke i granje po toj jeftinoj travi. Mada, kažem mu, daleko od toga da ne moš nać stvar koja valja. Pa krene da će srolat još 1 kad ono skužimo nestalo rizli. Ali na svu sreću neko je izvukao male pa reko Paul poslužiće.
Paul ima dobar trik za spajanje 2 male rizle: stavi ih onako da se samo malo preklapaju jednu na drugu ali po dužini, dakle ne stavi drugu rizlu okomito na prvu kao mi, nego samo u nastavku. Zalijepi ih samo malkice u jedinoj točki u kojoj ima ljepila. E ali onda uzme treću rizlu, presavije je na pola po sredini tako da mu i jedna i druga vanjska strana budu ljepljive. Onda tu presavijenu rizlu s 2 ljepljive strane lizne i gurne u nezalijepljeni prostor između one prve dvije blago spojene, stisne ih (tako da se slina i ljepilo za njih uhvate), pa makne treću i baci je, a ove dvije lahkim pokretom prsta spoji jer su sada odjednom ljepljive — i eto ti duguljastog čika džoje od 2 male uz asistenciju treće.
Moje neznanje o prikazanoj tehnici navelo nas je na razgovor o, ko šta naslov kaže, kompariranju marihuanarskih običaja. Složili smo se kako je španjolski način motanja totalno uvjetovan klimatskim prilikama i prema pušenju tolerantnom sredinom. Znaš ono kada šit i duvan smiješaju u dlanu pa onda hrpicu preklope rizlom iz druge ruke, hop, pa sve izokrenu nazad u drugu ruku, hophop, pa motaj Antonio. Jasno, kaže Paul, oni stoje vani na sunčanom trgu i ćaskaju i rolaju, dok se mi moramo skrivat u stanove i aute koliko zbog kiše i zime toliko i zbog murije. Njegova španjolska prijateljica pričala mu je, i majkom se kune, kako je u Sevilji gledala murjaka na konju kako kaubojski jaše u zalazak sunca i smireno povlači dugi dim iz džinovskog đojnta. A gigantic joint, uzdahne Paul.
–jahić