Ma uskok je kurac
To što mi pišemo ovdje, što se mene tiče, čista je fikcija, jel tako? Dovoljno je da potpišem kod javnog bilježnika da je sve što sam ikad napisao u blogu fikcija, i to što se ovdje piše ne kosi se s nikakvim zakonom. Dakle, nigdje nije zabranjeno, barem koliko je meni poznato, pisati o marihuani, a ukoliko se netko zainati i počne s pričom da mi kao potičemo pa nas zbog toga treba goniti, onda bi trebalo goniti sve autore koji su na bilo koji način spominjali pušenje marihuane, uključujući tu i holivudske filmove, a bogami i domaće. Dapače, ne bi bilo zgorega baciti malo pogled u filmsku arhivu i vidjeti da li se i u kojem kontekstu spominje joint, a opet taj film nije stigmatiziran kao što se danas stigmatiziraju konzumenti marihuane.
Imam par opservacija vezano za ovaj blog. Naime, počelo je poletno i smiješno, iznosili smo svoja iskustva na nekakav literaran način, ali sam sve više svjestan kako bi trebalo malo više u glavu. Na takvo razmišljanje me potakao nedavni poziv s općinskog suda, kazneni odjel. Nedavno sam proglašen krivim na prekršajnom sudu radi posjedovanja, izrečena je zaštitna mjera i to je za mene bila gotova priča. Ali o čemu se radi? Naime, imam informaciju, glupi pandur je rekao mojoj staroj, da sam tražen na općinskom sudu radi droge. Kako sad to? Nisam uspio dobiti sutkinju na koju je policajac uputio staru, tako da sad čekamo ponedjeljak da vidim šta me trebaju. Meni padaju na pamet dvije stvari. Ako sam već odgovarao za isti prekršaj na sudu, odvjetništvo ili policija me prijavila i kazneno i prekršajno za istu stvar, i ako je tako, onda se mogu žaliti na osnovu pravomoćnog rješenja prekršajnog suda višem sudu, ali u tom slučaju se izjašnjavam da nisam kriv. Što dovodi do apsurda, jer kako nisam kriv, ako sam potpisao, prihvatio presudu? A ako se izjasnim da sam kriv, onda sam u nemilosti kaznenog zakona. No neće biti to. Riječ je o tome što su nekim pravilnikom uredili da te po automatizmu policija ukoliko kod tebe pronađe neku količinu marihuane prijavljuje za rasparčavanje gdje je jedini dokaz količina. Ukoliko sudac koji za to ima diskreciono pravo proglasi količinu od 5 grama količinom za rasparčavanje, onda to postaje dokaz protiv mene da se bavim rasparčavanjem za što je predviđena kazna on minimalne godine dana zatvora. U praksi se vjerojatno ne događa da tako mala količina postane dovoljna za osudu, ali nikad se ne zna. No samam mogućnost da bi se takvo što moglo dogoditi tjera me da se zapitam u kakvoj to državi živim i šta i kako bi mogao po tom pitanju promijeniti.