Ministarstvo marihuanarstva

Čuo sam za istoimeni rege bend, ali za ratne operacije u šumi biljaka konoplje od deset stopa — ne. Al vidi vraga, izgleda da se upravo u takvom okruženju vodi rat u Afganistanu. MSNBC prenosi vijest o kanadskim trupama koje love Talibane po marihuanskim šumama. Ne samo da ih love, nego ih ne mogu uloviti jerbo njihovi uređaji za toplinsku detekciju zlih terorista ne uspijevaju probiti zeleni štit koji prirodno upija toplinu. Ne samo da ih ne mogu uloviti, nego niti ne mogu zapaliti šumetinu jer su biljke pune fine vode. A čak i kad pokoju zapale, dubokodišuća vojska pati od neželjenih posljedica…

Evo nam dakle još jednog dokaza o blagorodnim učincima gandže: u ratnoj zoni, biljke funkcioniraju kao mirovna misija UN-a (samo puno efikasnije). Ali nije poanta, ko što vam može isprva past na pamet, prijavit se u hrvacki NATO kontingent i zapalit za Afganistan u nadi da ćete se za vrijeme jedne od operacija izgubiti u šumici. Ne! Treba pustit travu da sama riješi dotični sukob, a onda isti model počet implementirati po drugim, ovaj, kriznim žarištima po svijetu. Normalno, istinski mir je pitanje preventive, pa bi tako šume trebalo saditi i tamo di bi se sukobi samo mogli pojaviti, a to je, znamo iz iskustva, svugdje.

Objavljeno / petak, veljača 8th, 2008 u 10:35 prijepodne Ovo spada u: aktivizam, ideja, mir u svijetu. Ovdje je RSS 2.0 feed od komentara. Možeš napisati odgovor, ili stavit trackback sa svog sajta.