Tako se vinkovački reper od hvalospjeva grasu prešalto u izvikivanje hadezeovskih predizbornih parola tipa “droga je zlo” kojima je cilj, kako je to neko fino sročio, da stvore lažnog neprijatelja (marihuanare) i onda se predstave kao “spasioci”. U spašavanju hrvatske dječice od napasti mariđuane sada im se eto pridružio i ovaj koji je istu donedavno reklamiro kao zdraviju alternativu politici.

Imam par opservacija vezano za ovaj blog. Naime, počelo je poletno i smiješno, iznosili smo svoja iskustva na nekakav literaran način, ali sam sve više svjestan kako bi trebalo malo više u glavu. Na takvo razmišljanje me potakao nedavni poziv s općinskog suda, kazneni odjel. Nedavno sam proglašen krivim na prekršajnom sudu radi posjedovanja, izrečena je zaštitna mjera i to je za mene bila gotova priča. Ali o čemu se radi? Naime, imam informaciju, glupi pandur je rekao mojoj staroj, da sam tražen na općinskom sudu radi droge. Kako sad to? Nisam uspio dobiti sutkinju na koju je policajac uputio staru, tako da sad čekamo ponedjeljak da vidim šta me trebaju. Meni padaju na pamet dvije stvari. Ako sam već odgovarao za isti prekršaj na sudu, odvjetništvo ili policija me prijavila i kazneno i prekršajno za istu stvar, i ako je tako, onda se mogu žaliti na osnovu pravomoćnog rješenja prekršajnog suda višem sudu, ali u tom slučaju se izjašnjavam da nisam kriv. Što dovodi do apsurda, jer kako nisam kriv, ako sam potpisao, prihvatio presudu? A ako se izjasnim da sam kriv, onda sam u nemilosti kaznenog zakona. No neće biti to. Riječ je o tome što su nekim pravilnikom uredili da te po automatizmu policija ukoliko kod tebe pronađe neku količinu marihuane prijavljuje za rasparčavanje gdje je jedini dokaz količina. Ukoliko sudac koji za to ima diskreciono pravo proglasi količinu od 5 grama količinom za rasparčavanje, onda to postaje dokaz protiv mene da se bavim rasparčavanjem za što je predviđena kazna on minimalne godine dana zatvora. U praksi se vjerojatno ne događa da tako mala količina postane dovoljna za osudu, ali nikad se ne zna. No samam mogućnost da bi se takvo što moglo dogoditi tjera me da se zapitam u kakvoj to državi živim i šta i kako bi mogao po tom pitanju promijeniti.

duvam pa grohotam

kako ni ni pjesme bez kiča

smješka besoli

tako ni ni

života

bez medice i šita

P.S. nema razlike

P.P.S di se to prodaje jedan džonjt?

Kraj je ljeta vrijeme kad se nema. Sukladno tome, cijene neprirodno rastu a kvaliteta prirodno pada: pušimo neko lišće koje je Ranđi na jedvite jade sredio na moru, sve puno sjemenki i stabljika, brdo treba stavit. Otpuhujemo tako i pričamo o tome koga šta jebe na poslu, i kako je onaj manijak od Čučića uspio završit u diplomaciji. “Dobar primjer, ako ne i dokaz, da je politika nastavak rata drugim sredstvima”, kažem Raletu. Kontamo kako ni Ameri ne mogu nadjebat hrvacku kaubojčinu. “I još Ljubomir, jebote, stvarno diplomatski.” Ranko mota i pjeva šoto voće “pokrit će me trava, suho lišće ljubavi” umjesto “draga” i “žuto”. Svako toliko stigne neki sms, ekipa se raspituje jel ima ko šta za pušit, a niko nema ništa, ako ne računamo ovu piljevinu, osim naravno Đuleta. Đule je naletio s kockom ultratvrdog šita koju je kupio od kolege iz Firme. Kaže kolega je generalno okej, malo možda odsutan duhom jer troši neke kemijske supstance od kojih Đule odma slaže grimasu. “Sve je bolje od diplomacije kompa”, mudro zaključuje Rale, “pa i ova tvoja smeđa okamina”. Drugo jutro sam tu kocku skoro bacio u smeće dok sam sa stola brisao fleke od čaja i mrvice duhana, eda bih dragoj (i sebi) servirao doručak.